četvrtak, 24. kolovoza 2017.

NIKAD NEĆU ZABORAVITI…ŽIVIM SAMO SA MAMOM, TATA JE POGINUO…



Po završenom fakultetu sve je bilo spremno za odlazak u Nemačku. Jezik naučen a bilo je i ponuda za posao, po profesiji sam elektroinženjer tako da zaista nije bilo problema. Trebao sam da idem sa devojkom. Onda sam otišao da upoznam njene roditelje.
Ona je iz Makedonije, iz Ohrida. Jedan odlazak je bio dovoljan. Odustao od svega i evo već 5 godina živimo zajedno u Ohridu. Imamo dvoje dece, živimo od turizma, imamo malu prodavnicu i uživamo. Moje kolege sa fakulteta su svuda Nemačka, Austrija, Švedska, USA i naravno Srbija. Svaka čast na zarađenom novcu, skupim automobilima ali to je put koji ja svesno nisam izabrao.
Danas dok oni u kancelarijama ispred računara sede po ceo dan, jure rokove da završe projekte da bi imali sve više i više, da bi kupili noviji automobil ili telefon ja u kafićima pored jezera pijem piće, svakog dana šetam, vozim bicikl i džogiram. Živim život punim plućima i uživam. Nisam rob novca. Odabrao sam život bez pritiska, lagan i opušten a to se novcem ne kupuje.

Nema komentara:

Objavi komentar