Udata sam za stranca, prvi mi je to je ono sto me vezalo za njega, oduzeo mi je nevinost bila sma srecna u tom periodu. Kako su oni jako tradicionalni, živim sa njegovima, njegovim bratom i bratovljevom ženom.
Oni su jako bogati i kuća je stvarno velika. Ja njega jako volim i zajedno smo još od 18. godine kada nisam ni znala koliko je bogat. Dugo je izbegavao priču o novcu i živeo je skromno, nije se razbacivao parama. Sada smo u braku 2 godine i ja ludim. Volimo se i dalje, ali njegovi mi prate svaki korak. Moram da se ponašam kao dama, da slušam njihove razgovore, stalno moramo jesti zajedno. Kad želim negde s mužem, on prvo njima kaže gde ide. Molim ga da živimo negde sami, ali on kaže da mu ne pada na pamet da se odriče tradicije koja je u njegovoj porodici već vekovima, a to je da svi žive na okupu.
Moji misle da je meni idilično, da ne treba da se žalim a meni je kao u kavezu. Ne mogu ni da dišem a da neko ne dođe pored mene da vidi šta radim. I dalje ga volim, ali plašim se da neću moći ovako još dugo.
Nema komentara:
Objavi komentar