Imao sam ljubav iz srednjoškolskih dana koja je trajala 6 godina. Kada sam napunio 25 iznenada sam se razboleo, dobio tumor i tada kreće raspad. Devojka me je ostavila bukvalno nedelju dana pred
operaciju i što je najgore podsmevala mi se i vređala. Nije joj dugo trebalo da nađe novog momka a mene ni da pita kako sam i da li sam živ uopšte. Prošlo je dosta vremena, ona se udala, ima decu… dok pre neki dan nisam sreo njenu najbolju drugaricu koja mi je rekla da njeno dete od 2 godine ima
autizam. Zao mi je tog deteta i voleo bih da bude zdravo ali mislim da Bog tu reguliše neke stvari. Nemojte ljudi da vređate druge, da ih ponižavate, da ih povređujete jer ne znate šta sve može da vas snađe u životu. Uvek to dođe nekako na naplatu direktno ili indirektno.
Nema komentara:
Objavi komentar