Svi kažu da roditelji znaju najbolje, da treba slušati roditelje i tako to… Moji su od mene tražili i ubjeđivali me da trebam ostaviti moju djevojku, djevojku koju ludo volim i koja mi je sve, zbog toga što se teško razboljela.
Govorili su mi da će mi biti mnogo teže da preživim kada ona umre i da je bolje da prekinem sa njom na vrijeme.Toliko su bili uporni da su me poslali tetki u Njemačku na tri mjeseca, tih tri mjeseca se pretvorilo u dvije godine. Čak sam se i oženio za neku dijasporku, nisam bio sretan i toliko mi je bilo sve jedno da sam radio kako mi drugi kažu. Moj žživot i onako nije imao smisla od kada su me
razdvojili od moje jedine ljubavi. Za božić sam bio kod mojih i sreo sam roditelje moje djevojke od koje su me silom odvojili iznenadio sam se kada su mi rekli da je zlu bolest pobijedila, ali da nikako ne može da podnese da sam je ja izdao i napustio kada joj je bilo najteže.
Nema komentara:
Objavi komentar